Pravda: Ne podržavam zabranu “Obraza” i “SNP 1389″

Još dok je trajala dramatična rasprava o predlogu Zakona o borbi protiv diskriminacije, gej aktivistu su najavili održavanje “Povorke ponosa” u Beogradu. Predrag Azdejković, predsednik “Gej lezbejskog info centra” nije podržao tu preuranjenu ideju.

Pokazalo se da ste bili u pravu kad ste, čim je najavljena “Povorka ponosa”, procenili da još  nije vreme. Čestitam. Da li je, ipak, trebalo da organizatori prihvate ponudu i hepening održe na Ušću?

Nažalost pokazalo se da sam bio u pravu, utrošeno je mnogo energije, vremena, kredita kod ljudi koji nas podržavaju koji nije bezgraničan, a uspeh je izostao. Ušće, ako se misli na park, ne, ali opciju platoa ispred Palate Srbije, ovaj deo koji gleda na Novi Beograd, mislim da je trebalo prihvatiti. Ako su organizatori prihvatili da će vraćati ljude koji su golišavo odeveni, da će obeležavati ljude narukvicama duginih boja, da će im oduzimati mobilne telefone, vodu, a to ukazuje da su želeli da organizuju Povorku po svaku cenu, onda su mogli da prihvate i plato ispred Palate Srbije. Organizatori su odbili tu ponudu jer na Ušću i na tom platou ih niko ne bi video, što je jedan od ciljeva Povorke, ali zaboravljaju da ih ni u centru Beograda niko ne bi video jer bi bili okruženi s pet hiljada policajaca. Videli bi ih preko televizije i novina, tako da je nebitno gde se manifestacija održava.

Sad se licitira – ko je pobedio otkazivanjem povorke, gej aktivisti, antigej aktivisti, vlast… Šta vi mislite?

Mislim da je nerešeno, a da je jedino gej lezbejska populacija na gubitku. Gej aktivisti nisu uspeli da organizuju manifestaciju, ali su uspeli da prikupe veliku podršku javnih ličnosti, podršku iz inostranstva, uljuljkali se u ulogu žrtve koja je finansijski isplativa. Antigej aktivisti su se ujedinili, pobedili državu, ižvrljali ceo grad porukama, postali veoma vidljivi, ali ih sada država maltretira, hapsi, zabranjuje. Vlasti su se malo dodvorili aktivistima, malo građanima koji ne podržavaju paradu, oni fino sede na dve stolice. U celoj priči gej lezbejska populacija je ispušila. Prvo, niko ih nije pitao da li oni žele paradu, već im je ta ideja nametnuta. Drugo, parada se nije desila, što je kao poraz, a iza toga su ostali grafiti koji pozivaju na ubijanje, mržnju i s tim treba živeti. Ovo amatersko organizovanje parade dovelo je do toga da na površinu ispliva sva mržnja prema gej lezbejskoj populaciji i sada ta populacija treba da to proguta i da nastavi da živi s tim.

Kazniti, ne ukinuti

Kako objašnjavate postupke predstavnika vlasti koji su do dan pred Povorku izjavljivali da „garantuju bezbednost“, a onda „predložili“ drugu lokaciju?

To ni meni nije najjasnije. Neko je tu mnogo lagao. Organizatori koji sve vreme ponavljaju kako divno sarađuju s policijom i imaju podršku vlasti. Vlast koja kaže da će sve učiniti da zaštiti i na kraju kaže da ne može, dok je ministar Čiplić izjavio da je ponuda Ušće bila na stolu nedelju dana pre otkazivanja, a to organizatori demantuju. Mislim da se tu ne zna ko pije a ko plaća i da ima puno amaterizma, ali i puno manipulacija.

Na kraju, vi, homoseksualci, dobili ste opštu podršku, desničari su u zatvoru a njihove organizacije će uskoro biti zabranjene. Uživate?

Ne. Ta podrška će da iscuri za nekoliko nedelja. To je isto kao kad ja kažem da podržavam prava gladne dece u Africi. Evo sve im se od moje podrške poboljšao život. Poslata su saopštenja za javnost kako se osuđuje što se parada nije desila i to je to. Mora da se promeni državna politika i odnosi u društvu. Sve dok budemo imali klimu gde se generalno ljudi ne poštuju, dok se zabada nos u tuđ život i nameću pravila kako treba da živimo, izgledamo, oblačimo, mislimo i glasamo, do tada ćemo imati probleme. Mržnja prema gej muškarcima i lezbejkama je produkt šireg društvenog problema da volimo da drugim ljudima namećemo svoje stavove i način života.

Da li podržavate zabranu delovanja organizacija kao što su „Obraz“,  „Dveri“ ili „NSP 1389“?

Ne. Mislim da treba da se kažnjavaju kada ižvrljaju ceo grad grafitima, treba da plate skidanje. Kada prete treba da budu kažnjeni po zakonu, kada pozivaju na ubijanje treba da budu osuđeni, ali ne mislim da će zabrana da donese nešto dobro. Da se razumemo, ne volim što te grupe postoje, ali čisto pragmatično mislim da ih zabrana ne bi slomila već ojačala. Tada bi njihov rad bio tajan, skriven i ne bi znali šta nam spremaju.

Biblijske bajke su dosadne

Kad mitropolit Amfilohije podseća na razloge propasti Sodome i Gomore, da li se prepoznajete?

Sodoma i Gomora. Izgleda da je to bilo prilično gadno mesto, sve dok bog to nije shvatio i poslao dva anđela da istraže situaciju. Anđeli su krenuli do kuće jedinog pobožnog čoveka u gradu, Lota. Kad su ih spazili građani hteli su da ih siluju, a Lot nije želeo da njegov grad dobije reputaciju kao mesto u kome se siluju anđeli i onda je rulji ponudio vlastitu kćerku da je siluju. I on je bio dobar čovek, što bi rekli ljudi, bogobojažljiv. Pa, mene takva priča ne dotiče, jer nisam vernik i odnosim se prema njoj kao prema bajci. Dobro, bajci koja me nervira. Sva kritika homoseksualnosti u Bibliji je u Starom zavetu, dok u Novom zavetu Isus uopšte ne spominje homoseksualnost, niti je kritikuje. Ali, meni je malo muka da se non stop pravdam i da kao ateista čitam Bibliju kako bih imao argumente da branim svoju gej egzistenciju. Neću, to je dosadno.

Pošto se stavovi „Obraza“ ne razlikuju od stavova SPC po pitanju homoseksualizma, da li je došlo vreme da se ukine i Crkva?

Deni Didro je u drugoj polovini 18. veka napisao da će vremena biti bolja kada poslednjeg kralja obesimo o creva poslednjeg popa. Razmišljao sam dugo o njegovim rečima i shvatio da to nije ispravno, koliko god meni zvučalo interesantno. Nekim ljudima je potrebna vera, to im olakšava i usrećuje život. Ali je problem kada vera pređe te okvire i kreće da postaje nametanje svojih stavova drugima. I crkva treba da se ograniči na svoje vernike. Ne vidim zašto bi SPC upravljala mojim životom, kada nisam njen član, ili bilo koja druga crkva.

Ne, nisam bezbedan

S obzirom da ste i vi poprilično agresivni (bolje da vas ne citiram, morao bih da nas obojicu cenzurišem), po toj logici, trebalo bi zabraniti i GLIC, a vas ubaciti u ćeliju sa, recimo, Mladenom Obradovićem. Plašite li se takve mogućnosti? (Mislim na zabranu, u ćeliji biste se, cenim, snašli.)

Padala mi je na pamet, ali ne da bi zabranili GLIC, jer ja najčešće delujem i pišem iz uloge novinara ili blogera, što nema veze sa mojim angažmanom u Gej lezbejskom info centru. Možda bi mogli da me kazne po Zakonu protiv informisanja. Mada, ne bih to nazvao agresivnošću, jer agresivnost podrazumeva fizičko nasilje, kao što je to slučaj sa Obradovićem koji kaže da nas čeka, koji će da nas bije i da će ulicama Beograda liti krv, više mislim da sam verbalno vulgaran i radikalan u stavovima.

Da li se sada osećate bezbednije na ulici?

Retko kad se osećam bezbedno na ulici. Jedino se osećam bezbedno kad sam u inostranstvu. Baš  mi se 21. septembra, dan nakon neodržane Povorke ponosa, desilo da me neki klinac u Kosovo majici sočno opsuje, ali zbog blizine policije, koje je bilo u velikom broju u centru grada, ništa se nije desilo.

Draža, Kleopatra i Homen

Da li znate ko je ubio i gde je zakopao Dražu Mihailovića?

Ja mislim da treba da konsultujemo naše prijateljice Kraljicu Kleopatru i Vidovitu Zorku. Negde mi se čini da to čudo tehnike koje hoće da kupi Homen da skenira zemlju i da traži Dražu neće baš da pomogne.

Za Dražu pitam jer sam uveren da su režimski mediji veštački naduvali dve teme (Povorku ponosa i potragu za Dražinim grobom) kako bi javnost rasteretili priča o ekonomskoj katastrofi, novih 50.000 otkaza, štrajkovima i ostalim realnim problemima. Da li me utisak vara?

To je provereni recept ukraden od Slobe. Još kada na to dodamo da je počeo Veliki brat i Farma, pa sreći nigde kraja. Cela Srbija će da vodi računa da li neko prdi dok spava u kući Velikog brata dok ljude masovno otpuštaju. Mene samo zanima zašto ljudi pristaju na to? Očekujem masovne demonstracije, ali njih nema jer se država divno bavi manipulacijom širokim narodnim masama, tako da ljudi sede kod kuće i blenu u televizor.

Pokušajte, znam da nije lako, da na trenutak zamislite da niste gej, a živite u Srbiji. Da li bi vas više interesovali homoseksualci i četnici ili svakodnevna borba za egzistenciju?

Mislim da bi me interesovalo isto što i sad, kako da nađem posao od kog mogu samostalno da živim ili kako da pobegnem iz ove zemlje i gde. Mislim da je interesovanje za trivijalne stvari, tračeve, četnike, gej parade u stvari beg od stvarnosti, jer treba puno hrabrosti da se uhvatimo u koštac sa sopstvenim problemima i da razmišljamo kako da poboljšamo sopstvenu lošu situaciju. Ljudi vole da se uđu u ulogu žrtve i da kukaju i čekaju da im neko drugi reši probleme. Od toga nema ništa. Interesantno je koliko gej teme privlače pažnju ljudi. To primećujem i po tekstovima na B92 blogu ili na B92 forumu gde tema o gej pravima u Srbiji ima nekoliko stotina strana i hiljade replika, a moji tekstovi o gej pravima su uvek najčitaniji. Svi imaju mišljenje i svi imaju potrebu da ga iznesu. Tračevi o tome ko je gej ili nije prodaju tiraže tabloida. Ponekad me nervira taj senzacionalizam koji se vezuje za gej teme, ali šta da se radi.

Ovde nema srećnih ljudi

Da li znate ko je Radivoje Atanasković?

Da. Mogu da razumem očaj tog čoveka, ali ne mogu da opravdam to što je odsekao dva prsta. To nije dobro. Primećujete da vlast ne reaguje. Nekoliko štrajkača glađu je umrlo od gladi, a vlast na to ne reaguje, jer će to vremenom da se zaboravi, kao što se sve zaboravlja. Vlast treba nervirati, smetati im, dobacivati im, iritirati i nikako ne povređivati sebe…

Atanasković  je odsekao dva svoja prsta kako bi skrenuo pažnju javnosti na problem koji se 15 godina razvlači na nekom sudu. Na jedan minut priče o njemu, mediji su trošili po 10 sati više za diskusije o gej-paradi. Da li grešim kad kažem da u takvoj državi niko ne može da bude normalan i srećan, bez obzira da li je strejt ili gej?

U Srbiji je retko ko srećan i zadovoljan. I to je najveći problem. Ovi koji imaju neki posao nisu zadovoljni platom i rade po 12 sati dnevno, krše im se radnička prava, nisu prijavljeni i nemaju vremena za sebe, non stop su umorni. Ovi koji nemaju posao nisu zadovoljni jer zavise od drugih, a to nije sloboda… Penzioneri imaju male penzije i nemaju dostojanstvo. Pola Srbije nema zdravstveno osiguranje i ja među njima. Fakulteti su puni mafijaša i lopova, koji studente uče prevaziđenim stvarima. Školstvo je takođe očajno. Sad sam pao u depresiju od ovog spiska problema.

Srbija je mafijaška država

Razumem da ste vi, homoseksualci, zainteresovani prvenstveno za probleme svog statusa u društvu, ali zar je aktuelna vlast odgovorna samo zato što vam nije omogućila da prošetate Knez Mihailovom? Zašto niko od gej aktivista nikad nije problematizovao rezultate rada Vlade, političku trgovinu, korupciju, diktatoske i anticivilizacijske zakone, udaljavanje od evropskih standarda…

Greška. Mene prvo zanima ekonomska situacija. Kada bih imao veliku platu, mogao bih da odem u Berlin i da paradiram kao čovek, ako mi se paradira. Da iznajmim stan i živim sa svojim dečkom. Bolja ekonomska situacija doprinosi slobodi, jer kada imate više novca onda ste samostalni i niko vas ne ucenjuje. Da se razumemo, većina gej muškaraca i lezbejki živi sa roditeljima, a takva situacija ugrožava seksualni život. Takođe, kada je društvo bogato manje vodi računa o tuđim životima, već razmišljaju gde da putuju i gde da troši novce. Nažalost mi živimo u siromašnoj zemlji jer smo mafijaška zemlja, puna korupcije i monopola, užasnih zakona, licemerja i laži. Mene zanima u kakvom je stanju društvo koje me okružuje, ali ljudi sve više dižu ruke i postaju apolitični, što ova vlast i želi. Ja čekam neki novi Otpor koji će da pravi svakodnevne demonstracije i da se buni protiv ovakvog sistema.

Nedopustiv pritisak na medije

Zašto ste se usprotivili represiji nad Kurirom?

Gej lezbejski info centar je poslao članovima redakcije Kurira poruku solidarnosti i podrške. Iako ne delimo vrednosti dnevnog lista Kurir, smatramo da je takav pritisak na medije nedopustiv i da je obaveza svih koji brane demokratske principe i slobodu medija da se oglase povodom tog slučaja. To je direktno produkt nedemokratskog Zakona protiv informisanja. Naravno, nevladin sektor se nije oglasio, jer se drže principa da samo brane prava onih koje vole. Ja to ne mogu, ja branim ljudska prava i onih koje ne volim.

P. Popović