E-novine: Ne paradira gej, već uporan

Piše: Predrag M. Azdejković

Rezultati istraživanja opšteg stava prema homoseksualnosti iz 2010. godine pokazuju da se situacija u odnosu na 2008. godinu pogoršala. Istraživanje pokazuje rast broja onih koji smatraju da je crkva u pravu što osuđuje homoseksualnost, da državne institucije treba da rade na njenom suzbijanju, da je homoseksualnost opasna za društvo, da je u pitanju zapadna izmišljotina…

Svake godine, već oko marta meseca, počinje da se šuška da li će ili neće biti gej parade u Srbiji. To večno biti-ili-ne-biti pitanje zadaje velike glavobolje, jer još niko nema odgovor na njega. Čak ni sveznajuća hobotnica Pol. Imamo samo nadu.Prošlogodišnji fijasko oko organizovanja gej parade, da budem precizniji, Povorke ponosa u Beogradu, završio se dilemom da li je povorka zabranjena ili otkazana. Organizatori smatraju da je zabranjena, te su tužili državu pred Evropskim sudom za ljudska prava i odlučili da ne žele više da troše svoje dragoceno vreme na organizovanje budućih povorki. Ali, čim su se oni povukli, javili su se novi „hrabri“ ljudi koji su najavili paradu za 19. septembar. U pitanju je „LGBT forum Srbija“, čiji je predsednik Robert Vasić. On je prošle godine registrovao paralelni Belgrade Pride sajt i nekoliko dana pre same povorke zatražio od organizatora da im se dozvoli da spale srpsku zastavu, što je dodatno povećalo bes i mržnju homofoba. LGBT organizacije u Srbiji smatraju da je „LGBT forum Srbija“ lažno udruženje, nastalo da sabotira napore za održavanjem gej parade. Od kada su najavili paradu 19. septembra, ovo udruženje se više nije oglašavalo u javnosti. Za sada.

Tokom aprila, aktivisti „Gej strejt alijanse“ su realizovali kampanju tokom koje su imali sastanke sa svim političkim partijama (osim DSS, NS, JS), koje su sve od reda podržale održavanje gej parade u Srbiji. Da čovek prosto pomisli da u Srbiji teče med i mleko za LGBT populaciju. Čim postoji takva podrška, logično je da se razmišlja o organizovanju gej parade. Posle nekoliko sastanaka LGBT grupa, jedino su „Gej strejt alijansa“ i „Queeria centar“ bile apsolutno sigurne da žele da se upuštaju u avanturu organizovanja Parade ponosa 2010. Započele su akciju prikupljanja deset hiljada potpisa za održavanje gej parade i osnovale su Organizacioni odbor. „Gej lezbejski info centar“ je odlučio da ih u tome moralno podržava, dok su ostale grupe još uvek neme. Krajem juna, predsednik Republike Srbije Boris Tadić je primio delegaciju gej aktivista i javno podržao održavanje gej parade u Beogradu. Tom prilikom je čak izjavio da će biti izuzetno ponosan kad Beograd bude imao Paradu ponosa. Ali, što bi rekla Carrie Bradshaw, ne mogu da odolim a da se ne zapitam – šta se to toliko promenilo za manje od godinu dana, da bi održavanje gej parade odjednom bilo moguće?

Pritisak: Pritisak međunarodne javnosti, evropskih i internacionalnih organizacija i institucija, fondacija i ambasada je veliki, a izazvali su ga prošlogodišnji fijasko oko gej parade, nasilje na ulicama Beograda i ubistvo Brisa Tatona. Pritisak se vrši i na državu i na LGBT organizacije da već jednom organizuju Paradu ponosa. Ona je postala prepreka za dalje napredovanje i dalji rad. Parada je kao ispit iz prve godine koji vam ne dozvoljava da upišete treću. Želja da se ona organizuje nestala je još prošle godine, pa se ove u čitavu priču ušlo bez entuzijazma i sa stavom „šta se mora nije teško“. Kao vakcina. Boleće, ali mora da se primi. Podrška skoro svih političkih partija i državnih institucija je rezultat tog pritiska. Čini mi se da bi i sama država preuzela posao organizovanja parade, kad bi LGBT aktivisti odustali jer su upali u depresiju, samo da to skine s reda. Svima je jasno zašto se to radi i niko nije (valjda) toliko lud da pomisli da su srpske političke partije preko noći zavolele pedere, lezbejke i njihovu paradu?

Sukobi: Prošlu godinu obeležili su sukobi među LGBT grupama, koji su stavljeni pod tepih, gde im je i mesto. Oni i dalje tinjaju i samo se čeka momenat kad će opet eskalirati. Na sve to treba dodati da tinjaju sukobi i unutar samih grupa. Ove godine sam učestvovao na nekoliko LGBT seminara na kojima se moglo videti da su takvi sukobi prisutni svuda i jedan su od najvećih problema LGBT pokreta. Ono što je interesantno, niko ne radi na rešavanju tog problema, niti ima ideju kako ga rešiti. Donatori i fondacije stavljaju nevladine organizacije u konkurentski položaj i naravno da vremenom počinju da mrze svoju konkurenciju i da pokušavaju da je unište. Što je ekonomska kriza veća i sve manje donacija, to su sukobi veći.

Sukobi većih razmera: Gej parada u Srbiji je po najmanje gej. Na ovom pitanju sudaraju se koncepti prve i druge Srbije, Istoka i Zapada, za i protiv Evropske unije, levice i desnice, Guča i Exit… sve preko leđa LGBT populacije. Ova podela unutar srpskog društva je jedna od najvećih i eksplodirala je baš na pitanju gej parade. Zato joj se pridaje toliki značaj, što spolja, što iznutra. Nažalost, najmanje koristi od nje imaće sama LGBT populacija. Često mi se čini da druga Srbija podržava gej paradu samo zato što je prva Srbija protiv nje. Ali, kakva god da je podrška – u zube joj se ne gleda.

Homofobija: Rezultati istraživanja opšteg stava prema homoseksualnosti iz 2010. godine pokazuju da se situacija u odnosu na 2008. godinu pogoršala. Istraživanje pokazuje rast broja onih koji smatraju da je crkva u pravu što osuđuje homoseksualnost, da državne institucije treba da rade na njenom suzbijanju, da je homoseksualnost opasna za društvo, da je u pitanju zapadna izmišljotina… Drastično povećanje, od skoro 20 odsto, beleži se u broju onih koji smatraju da problem homoseksualnosti nameću razne nevladine organizacije koje na tome zarađuju. Jedino se neznatno smanjio broj onih koji smatraju da je homoseksualnost bolest.

Ovakvi rezultati pokazuju poraz LGBT aktivizma u Srbiji, ali to nikoga preterano ne brine. U takvim slučajevima, kada su u pitanju državne institucije, začulo bi se „ostavka, ostavka“, ali mi, gej aktivisti, gori smo od Tomice Milosavljevića. Poraz LGBT aktivizma znači pobedu anti-gej aktivizma, tako da Obraz, 1389 i ostala srbska bratija može da slavi. Oni se svake godine sve ozbiljnije pripremaju za Paradu ponosa i smišljaju sve bolje načine da je sabotiraju. Prošle godine bio je to poziv za spaljivanje srpske zastave, a videćemo čega će se dosetiti ove godine. „Gej strejt alijansa“ i „Queeria centar“ su pokrenuli kampanju ParaDA, u okviru koje skupljaju 10 hiljada potpisa za podršku gej paradi u Beogradu. Fašistička organizacija „Naši“ ponudila je 150 hiljada dinara za spisak potpisnika, iako će on biti javan, što je klasičan slučaj zastrašivanja. Pošto nijedna LGBT organizacija nije reagovala na to, a nešto najgore što može da ih snađe jeste da ih ljudi ignorišu, posle nekoliko dana javila se fantomska organizacija „Queer Life“, koja je zakukala na ovo kršenje ljudskih prava i zatražilo zaštitu. Prvi koji su to saopštenje objavili jesu upravu ti „Naši“. Ne znam zašto, ali mi se čini da se tu jedna osoba sama sa sobom dopisuje. Takvih akcija i reakcija biće sve više kako se bude približavala gej parada, za koju se tačno ne zna ni kada će ni gde biti održana.

Mesto: Prošle godine, u pet do dvanaest, država je ponudila alternativno mesto za Povorku ponosa, jer za centar grada nije mogla da garantuje bezbednost učesnicima. Ušće ili plato ispred Palate Srbija. Ni ove godine ponuda se nije promenila. Predsednik Boris Tadić je na sastanku sa gej aktivistima preporučio da parada bude ispred Palate Srbija, gde postoji mogućnost da se skup adekvatno zaštiti i lepo snimi, dok je centar suviše rizičan. Aktivistima je u srcu stari, a državi – Novi Beograd. Pitanje je da li će ovogodišnji organizatori progutati svoj ponos i prihvatiti ono što su prošlogodišnji odbili. Ovde na scenu stupaju sujeta, lični i organizacijski interesi, malograđanština i svi ostali elementi koji garantuju kvalitetan show program. Neka vrsta gej Farme.

U svakom slučaju došlo je vreme da Beograd izgubi nevinost kada je u pitanju gej parada, ali ovoga puta bez krvi. Beograd je trenutno u položaju kao i baba devica. U mladosti je možda i bilo zanimljivo da čuva svoju nevinost, ali je sada toliko matora da je već sramota i postaje problem. Nema biranja, nego daj šta daš samo da se to već jednom obavi.