All posts tagged “Queer.hr”

Queer.hr: Intervju: Predrag Azdejković

Pretprošlog tjedna smo pisali o dodjelama Teddy nagrada na ovogodišnjem Berlinaleu. Nagrada se dodjeljivala u tri kategorije; za kratki, dokumentarni i igrani film. Nagradu za najbolje dramsko ostvarenje dobio je Nasty Baby, dok je drugo mjesto osvojio je film Stories of Our Lives. Najboljim dokumentarnim filmom je proglašen film The New Man, a najboljim kratkim filmom San Cristobal.

Teddy nagradu, kao službenu nagradu Berlinalea, dodjeljuje neovisni žiri kojeg pretežno čine organizatori gej i lezbijskih filmskih festivala. Ove godine je tako ta čast pripala i organizatoru Međunarodnog festivala queer filma Merlinka, Predragu Azdejkoviću, kojemu smo postavili par pitanja koja donosimo u nastavku. Continue Reading

Queer.hr: “Hemoroidi su metafora za sve koji nam zagorčavaju život”

Intervju: Predrag Azdejković
Razgovarala: Ines Kotarac

Precizna analiza, zapravo kirurško seciranje srpskog društva i LGBT zajednice napravljena je iz perspektive dugogodišnjeg aktivista i strastvenog borca za LGBT prava, novinara i blogera Predraga Azdejkovića. Koje su slabe točke LGBT zajednice u Srbiji, što je učinjeno pogrešno pri organizaciji ovogodišnje Povorke ponosa te zašto LGBT kultura prolazi lakše i bezbolnije od borbe za osnovna ljudska prava možete pročitati u recima koji slijede. Povod razgovoru je održavanje trećega međunarodnog queer filmskog festivala „Merlinka“ kojemu je Azdejković ravnatelj i koji završava danas u Beogradu. Continue Reading

Queer.hr: Dupli kriteriji u Srbiji

Gej lezbijski info centar (GLIC) uputio je priopćenje u kojem su izjavili da su razočarani odnosom medija, produkcijskih kuća i RRA (Republička radio-difuzna agencija) prema govoru mržnje koji je upućen ka LGBT populaciji u Srbiji.

Njihovo razočaranje nastupilo je iz činjenice da se govor mržnje upućen ka pojedinim nacionalnim i vjerskim manjinama u rekordnom roku sankcionira i osuđuje, dok se u slučaju govora mržnje ka LGBT populaciji tolerira.

Predsjednik GLIC-a Predrag Azdejković, za queer.hr istaknuo je par primjera: “Kad je u pitanju “Farma” dogodilo se sljedeće: tokom emisije koja je emitirana u nedjelju uvečer 7. studenoga, Marjan Rističević (političar) je govorio najstrašnijim jezikom mržnje, prijetio batinama, fizički nasrnuo na Bokija 13 (cross-dressera), vrijeđao ga i diskriminirao na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Najdrastičniji trenutak nasilja je svakako bio moment u kojem je Rističević, sa motkom u ruci, krenuo da ozlijedi Bokija 13″.

Po pitanju reality showa “Parovi”, bivši nogometaš Đani Ćurčić imao je homofobni ispad: “Kako bih volio da vidim nekog tko podržava pedere! Pitam se kako bi reagirali da im sutra dođe sin i kaže: tata, ja sam gej! To je, bre, strašno. Oni su anomalija društva. Još paradiraju! Užas.”

U reality programu “Dvor” opet se Boki 13 našao na meti uvreda radi svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta i to od strane pjevačice Maje Nikolić. Uz njega, režišer Dejan Miličević također je bio u centru pažnje jer su svi raspravljali o tome da li je on gej ili ne.

Azdejković je napomenuo da na sva ova dešavanja nitko od nadležnih nije reagirao, a kao primjer je naveo: “Dok sa druge strane Maja Nikolić, pjevačica, je izbačena sa Dvora jer je rekla da ne voli Židove, Kosta Čavoški, političar, je izbačen sa Farme zbog vica o Muslimanima. S jedne strane imamo praksu kažnjavanja govora mržnje, ali samo za pojedine manjine, dok se LGBT populacija otvoreno i bez kazne blati”.

GLIC zahtijeva od medija, produkcijskih kuća, RRA i ostalih društvenih činilaca da osude svaki oblik govora mržnje i da postoji ravnopravni odnos u zaštiti ljudskih i manjinskih prava.

“Mi samo tražimo isti tretman”, završio je Azdejković.

Queer.hr: Na našoj Merlinki smijemo se zajedno

Ako se osvrnemo na posljednje desetljeće uočit ćemo kako je najveći pritisak među svim istupima pripadnika gej zajednice stavljen na Povorku ponosa. Povorke, kako kod nas tako i u našim susjednim južnim i jugoistočnim zemljama, percipirane su kao provokacija. S druge strane, kulturne queer manifestacije, poput našeg Queer festivala ili beogradskog filmskog festivala Merlinka, uglavnom prolaze bez incidenata. Kultura se čini kao neka vrsta prostora slobode u kojem je lakše promovirati queer sadržaje, povećati vidljivost u društvu, te se na taj način, posredno, boriti za gej prava. Ovaj se tjedan u Beogradu održava drugo po redu izdanje Merlinke, međunarodnog queer filmskog festivala na kojem će u pet dana biti prikazano gotovo pedeset filmova, i to dokumentarnih i igranih, kratkometražnih i dugometražnih.

Pokretač i glavni urednik Regionalnog gej-lezbijskog info portala GayEcho te direktor Merlinke Predrag Azdejković iz niza naslova koje vrijedi pogledati izdvojio je nekoliko koji su njemu osobito prirasli srcu. Čini se da su ga se najviše dojmili kratki queer filmovi, poput „Masala Mama“, filma o pronalaženju saveznika i heroja u najneočekivanijim osobama, „Tools 4 Fools“, filma o promociji rabljenih seks igračaka, zatim filma „Inflatable Swamp“  koji istražuje gej fizičku intimnost uz eksplicitne scene te filma „Heiko“ o fetišističkoj vezi sedamdesetogodišnjaka i dječaka Heika. Rijetko koji film s gej tematikom postane holivudski hit, no prošle je godine to pošlo za rukom debitanstskom uratku Toma Forda “A Single Man”. Riječ je o filmu o sredovječnom profesoru koji se pita o smislu života nakon smrti svog dugogodišnjeg partnera. Azdejković nije propustio istaknuti ni domaće naslove, zabavan hrvatski trash mjuzikl “Romeo & Julio”, kratki film “Tetrapak“ o ljubavnom odnosu dviju djevojaka te bosanskohercegovački dokumentarac “To je naše dijete” koji prati nekoliko gej ljudi u Tuzli i Sarajevu. Od dokumentaraca su mu se posebno svidjela  dva naslova. Prvi je  „William S. Burroughs: A Man Within“ koji istražuje život legendarnog beat pesnika i američke ikone, autora „Golog ručka“,  Williama S. Burroughsa, a drugi film „Sestre“ o pokretu koji je započeo 1979. godine kada je skupina bradatih našminkanih muškaraca obučenih u časne sestre prikupljala novac za članove gej zajednice u San Francisku.

Azdejković je kazao da je često razočaran događanjima u Srbiji. U zemlji u kojoj je i po život opasno biti gej aktivist ili osoba koju se veže za queer zajednicu, sasvim je normalno razmišljati o mogućnosti odlaska i nekog normalnog života negdje drugdje. A onda opet smatra da je možda ipak bolje ostati i boriti se i nikad ne živjeti normalno. „Ja ne želim biti pesimist. „Mene aktivistička borba zabavlja i čini živim i svaki uspjeh, koliko god bio mali, mene čini sretnim. Tako me čini sretnim druga Merlinka, bez obzira na sve probleme, poteškoće i prepreke“, kazao je Azdejković za Queer.hr. Nakon prvih nekoliko dana Predrag je kazao da mu se „mnogo sviđa atmosfera“. „Sve je nekako intimno, smijemo se zajedno, reagiramo emotivno zajedno. Postoji neka vrsta zajedništva kakva ne postoji na drugim festivalima i običnim kino projekcijama“, zadovoljno je komentirao.

Queer.hr: Krenula procesuiranja izgrednika Beograd Pridea

Prije desetak dana stigla je prva presuda za nasilje za vrijeme beogradske Parade ponosa; i to protiv 19-godišnjih Milana Vacića i Milana rusa koji su na osuđeni na šest mjeseci zatvore, uvjetno na dvije godine, zbog krivičnog djela ometanja i vrijeđanja službene osobe u prilikom obavljanja dužnosti na Beograd Prideu 2010. Izuzetno blaga presuda, čijim su stupanjem na snagu izgrednicima odmah pušteni iz pritvora, na slobodu pušta, zasad samo dvojicu procesuiranih od tisuća drugih, nasilnike koji su za vrijeme trajanja Parade ponosa doslovno razarali i pljačkali grad te ulazili u fizičke sukobe s srbijanskom policijom. Prema presudi, osuđeni na izvršenje kazne odlaze ukoliko u sljedeće dvije godine počine neko kazneno djelo.

Jedan od osuđenih, Milan Vacić, brat je Miše Vacića koji je vođa ekstremno desničarskog i kontroverznog pokreta ‘1389.’ koji je tom prilikom za Kurir komentirao kako je „presuda čisto politička i nema nikakve veze s pravom“. Radi se o organizaciji koja je već ulazila u konfrontacije s demokratskom Srbijom svega nekoliko mjeseci prije održavanja Parade ponosa pokušavši organizirati proslavu 11. jula odnosno „Dana oslobođenja Srebrenice“, kako su ga nazvali. U srbijanskim medijima se spekulira kako pravi inicijatori nasilja na Beograd Prideu nisu uhićeni, niti će vjerojatno biti procesuirani; no činjenica da je prvi osuđeni upravo brat vođe pokreta ‘1389.’ je izazvala veliku medijsku pozornost.

S time se slaže i Predrag Azdejković, predsjednik GLIC-a, koji pozdravlja početak suđenja; no izražava razočaranost što je prva presuda na osnovu minornog čina u usporedbi s svime što se 10. listopada događalo na ulicama Beograda. „Nadam se da će sudstvo nastaviti s procesuiranjem. Trenutno su u pritvoru vođa fašističke organizacije ‘Obraz’ Mladen Obradović i mnogi članovi kojima je produžen pritvor. Srpsko sudstvo je sporo, tako da će proći vremena prije nego njima počne suđenje i dok se okonča. Mnogi, zajedno sa mnom, smatraju da su oni samo izvršioci nereda dok organizatori, koji su sve promatrali iz udobnosti stanova, nikada neće biti procesuirani“, izjavio je za Queer.hr.

Sličnu reakciju ima i Boban Stojanović iz Queeria Centra koji smatra da blage kazne i kratak boravak u zatvoru zbog mržnje spram gay populacije mogu više motivirati izgrednike na novo nasilje. „Srbijansko zakonodavstvo ne prepoznaje zločin iz mržnje, što otežava kategorizaciju homofobnog nasilja na pravi način. Ipak, postoji dovoljno zakona i mogućnosti u okviru kojih se može donijeti valjana presuda koja bi poslala poruku društvu da mržnja i nasilje prema drugim građanima nisu dozvoljeni“, kaže.

Lazar Pavlović iz Gej Strejt Alijanse dodaje kako prema prošlogodišnjim izmjenama Krivičnog zakona nasilničko ponašanje na javnom skupu može rezultirati višegodišnjom zatvorskom kaznom,  kako za organizatore tako i za same nasilnike. „Prema našim saznanjima procesuirano je oko 120 osoba. GSA očekuje veću efikasnost sudova u ovim slučajevima, te skore i po zaslugama izrečene kazne za sve koji su počinili krivična djela, jer će se jedino tako poslati jasne poruke potencijalno novim nasilnicima  da nije isplativo biti homofobičan te svim građankama i građanima da pravna država postoji i funkcionira, ali i samoj LGBT populaciji da država i društvo nedvosmisleno prepoznaju potrebu zaštite i poštovanja naših ljudskih prava.“

Queer.hr: Srpski vojnici mogu biti gay

Gay Echo je objavio da za razliku od SAD-a, u Srbiji LGBT populacija može stupiti u vojsku.

Vojska Srbije je trenutno raspisala natječaj putem kojeg prima zainteresirane muškarce i žene u profesionalnu vojsku. U Srbiji više nema obaveznog vojnog roka već se vojska profesionalizira.

Predrag Azdejković je za Queer.hr rekao da  LGBT populacija u Srbiji ne zna da joj je dozvoljeno ići u vojsku i da mogu biti profesionalni vojnici, jer vlada mišljenje da ako u Americi nije dozvoljeno – u Srbiji tek nije.

“Ali tu je greška.” – kaže Predrag. “U Srbiji ne postoji nikakva zakonska zabrana, znači dozvoljeno je. Također, Zakon protiv diskriminacije zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, tako da se to primjenjuje i na vojnu službu. Nama, kao Gej lezbejskom info centru je vrlo važno da informiramo LGBT populaciju i nudimo provjerene informacije. Ali, Srbija je homofobična zemlja i zato smo pozvali Ministarstvo odbrane i Vojsku Srbije da kažnjava svako maltretiranje vojnika na osnovu seksualne orijentacije i da zaštiti LGBT osobe u oružanom sastavu.”

Queer.hr: Gay podrška Crvenoj Zvezdi

Gej i lezbijski info centar Srbije podržao nogometni klub Crvena zvezda

Proteklog je tjedna u Srbiji veliku medijsku pozornost zauzela vijest kako je GLIC (Gej lezbijski info centar) pružio formalnu potporu nogometnom klubu Crvena zvezda pozivom navijačima u zajednici da pomognu novčanim donacijama klubu u povelikim financijskim poteškoćama. Nekadašnji nogometni prvak svijeta i Europe je danas na rubu propasti – u dugovima 22 milijuna eura, igrači masovno napuštaju klub jer im se ne isplaćuju plaće a navijači direktore i upravu posprdno nazivaju konobarima. Scenarij, zapravo, nemalo sličan onome i u vodećim hrvatskim klubovima koji, ako ne gutaju novce iz proračuna (Dinamo) u upravi imaju nepodobne rodjake i gradonačelnikove obiteljske prijatelje (Hajduk).

U regiji, a vjerojatno i šire se nikad u povijesti nije dogodilo da jedna gej i lezbijska udruga ponudi ovako eksplicitnu pomoć jednom nogometnom klubu. I dok predsjednik GLIC-a Predrag Azdejković ističe da provokacija bilo kakve vrste nije bila ni na kraj pameti pri sastavljanju priopćenja, iz Zvezde se zasad ne osvrću pretjerano na nenadanu potporu i sve stavljaju u isključivo ekonomski kontekst kakav je mogao proizaći od bilo kojeg individualca u Srbiji. S druge strane, navijači Partizana situaciju ismijavaju govoreći da će „navijači u suknjama“ spasiti Zvezdu. No ovo nije prvi put da dvije, nazovimo ih suprotstavljene strane (jer na Balkanu je učestala pojava da navijači mlate gejeve i lezbijke, a bili su i inicijatori masovnih nereda za vrijeme prvog Beograd Pridea) izražavaju nekakav oblik solidarizacije. U kolovozu su tako prošle godine klubovi osudili homofobne grafite na ulicama koje su postavili njihovi navijači i inducirali njihovo uklanjanje.

Gejevi i lezbijke najviše prate nogomet

Azdejković ovaj čin ističe kao istinsku želju da se voljenom klubu pomogne, uz tvrdnje kako je navijanje za Zvezdu faktično stvar srbijanske tradicije. Kako kaže, gejevi i lezbijke od svih sportova vjerojatno najviše prate nogomet stoga poziv na podršku ne bi nikoga trebao iznenaditi. Ipak, priznaje da je pomalo paradoksalno podržavati nekoga tko te zapravo mrzi stoga ovu reakciju treba tumačiti i kao pružanje ruke pomirenja, ne samo Zvezdi već svim nogometnim klubovima i navijačkim udrugama jer je GLIC prije svega udruga zasnovana na principima solidarnosti, međusobna pomaganja i tolerancije.

S njime se slažu i sociolozi sporta koji na čitavu priču gledaju kao apel za poštovanje prava različitosti i ponuda za miroljubivu koegzistenciju jedne osjetljive manjine prečesto ugrožene od strane navijača, a slažu se da će se samo ovim činom malo toga promijeniti zbog tvrdo ukorijenjenog patrijarhalnog obrasca društva u kojem žive.

Premda bi sigurno bilo zanimljivo sagledati ovu situaciju u hrvatskom kontekstu, teško je još uvijek zamisliti mirnu simbiozu zagrebačkih navijača i lgbtiq populacije koja npr. po navici već izbjegava „njihovu“ stranu ulice u Draškovićevoj. No istine sigurno može biti i u Azdejkovićevim riječima. Oni pravi navijači u svojoj srži bi trebali biti miroljubivi ljubitelji sporta; nažalost, oni glasniji i ako su u manjini zbog toga uspijevaju prevladati. A najbolji reprezentativni primjer za to su već od nas spomenuti zagrebački White Angelsi koji su s Queerom i Centrom za mirovne studije surađivali na projektu smanjenja homofobije i jezika mržnje na nogometnim utakmicama. Nadajmo se tako da i ova pohvalna gesta GLIC-a neće proći bez adekvatne zahvale i uvažavanja od strane vodstva kluba a toliko i navijača.